DUŽINA 220m
GODINA ZAŠTITE 1968
Magara se nalazi u podnožju Veljeg brda, u naselju Tološi, u blizini Podgorice na visini od oko 60m. Zbog svojih bioloških i speleoloških vrijednosti ova pećina je još od 1968. godine proglašena spomenikom prirode na nacionalnom nivou.
Pećina je dugačka 220m. Sastavljena je iz dvije dvorane sa suženjima, kanalima i hodnicima. Dno je pokriveno pećinskom glinom, a na stranama se javljaju mnogi kristalni stubovi raznih boja.
Magara spada u suve pećine. Male lokve koje se na više mjesta obrazuju od prokapnih voda javljaju se samo u toku zime, kada su i padavine najveće. Temperatura u pećini je oko 18 stepeni u bilo koje doba godine, što je izdvaja od ostalih pećina.
U cilju zaštite i praćenja stanja zaštićenog područja pećine Magara, postavljena su metalna vrata na ulaz u pećinu. Specijalno dizajnirana vrata bi omogućila nesmetan prolazak kolonije šišmiša koja obitava u pećini. Vrata bi kontrolisala ulazak posjetioca do izrade bazne studije koja bi odredila “kapacitet nosivosti”, odnosno dozvoljen broj posjetilaca kako se ne bi narušio fragilan ekosistem u pećini.
Pećina predstavlja sklonište za 4 vrste slijepih miševa: Rhinolophus ferrumequinum – veliki potkovičar, Rhinolophus hipposideros – mali potkovičar, Rhinolophus blasii – sredozemni potkovičar, Myotis oxygnathus – oštrouhi (večernjak) koji su zaštićeni nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim konvencijama (Eurobats sporazum, EU Habitat direktiva, Bernska Konvencija).
Slijepi miševi pripadaju klasi sisara. Prvi slijepi miševi su se pojavili prije oko sedamdeset miliona godina. Većina slijepih miševa ima jedinstveni sistem ultrazvučne eholokacije koji im omogućava kretanje i orijentaciju u prostoru u potpunom mraku. Svojim glasnim žicama stvaraju i modeliraju ultrazvuke od 13 do 200 kiloherca, koje ispuštaju preko usta i nozdrva.
Veoma su značajni regulatori brojnosti insekata koji su označeni kao poljoprivredne i šumske štetočine, ili potencijalni prenosioci bolesti za ljude i domaće životinje.
Za samo jednu noć, jedan slijepi miš može pojesti i nekoliko hiljada insekata!
Postojanje slijepih miševa na nekom području znači imati zdravu i očuvanu životnu sredinu. Danas je slijepim miševima neophodna čovjekova pomoć za opstanak.
Samo zajedničkim snagama i pažnjom možemo zaštititi naše noćne čuvare pećina, šuma i njiva.